Toni Kukoč je bio član svih reprezentativnih kategorija, od kadeta preko juniora pa do seniora. Kao kadet postao je prvak Evrope 1985 godine, a sljedeće godine je to ponovio ali ovaj put u juniorskoj konkurenciji. Bila je to sjajna generacija košarkaša u kojoj su osim Tonija igrala još dva buduća NBA igrača Dino Rađa i Vlade Divac te odlični bek Aleksandar Đorđević. Svoj vrhunac ova sjajna momčad predvođena trenerom Svetislavom Pešićem imala je na Juniorskom prvenstvu svijeta u Bormiou (Italija) 1987 godine. Na tom takmičenju, između ostalih reprezentacija, dva su puta pobijedili i Američke juniore koje je tada predvodio trener Larry Brown. U prvoj utakmici protiv Amerikanaca Toni je bio fenomenalan pogodivši 11 trica od 12 pokušaja. U drugoj, koja je inače bila finale prvenstva, Amerikanci su se u potpunosti skoncentrisali na Tonija što su iskoristili Rađa i Divac uništivši ih iznutra. Nakon toga selektor Krešimir Ćosić poziva Tonija, Dinu i Vladu u seniorsku reprezentaciju Jugoslavije. Te 1987 godine predvođeni Draženom Petrovićem Jugosloveni osvajaju treće mjesto na Evropskom prvenstvu a sljedeće godine i srebro na Olimpijskim igrama u Seulu. 1989 u Zagrebu Jugoslavija je prvak Evrope i ponovo na krilima Dražena Petrovića. Ali 1990 godine na Svjetskom prvenstvu u Argentini Toni postaje prvi igrač reprezentacije. Toni je predvodio Jugoslaviju do titule a zatim je i zvanično proglašen za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva (u konkurenciji Dražena Petrovića i Vlade Divca). Sljedeće godine na Evropskom prvenstvu Toni je kao kapetan (slika) vodio zadnju zajedničku reprezentaciju bivše Jugoslavije do novog zlata. Nakon toga Jugoslavija se raspala a sa njom se je raspao i taj fenomenalni tim za koji su neki ljudi među koje ubrajam i sebe i dan danas spremni reći "da se nisu razdvojili pobijedili bi Američki Dream Team na Olimpijadi u Barseloni 1992 godine". Petorka ZDOVC- PETROVIĆ- KUKOČ- RAĐA - DIVAC sigurno nije bila kvalitetna kao Američka JOHNSON- JORDAN- BIRD- BARKLEY- EWING  ali je bila puno uigranija i igralo se po Evropskim pravilima (dopuštena zona). Od 1991 godine Toni dakle igra za reprezentaciju Hrvatske. U Barseloni je Hrvatska, u nezaboravnom polufinalu, pobijedila Zajednicu nezavisnih država (Rusi), iako je u posljednoj minuti gubila sa četiri razlike. Prvo je Toni pogodio tricu, pa je Dražen ubacio dva slobodna bacanja, da bi na kraju Rađa blokirao zadnji pokušaj Rusa. Tako je Hrvatska došla do velikog finala protiv jedinog pravog Dream Teama. Srebrena medalja sa tih olimpijskih igara zaista je imala zlatni sjaj. Poslije toga Toni je sa reprezentacijom osvojio još dvije brončane medalje i to na Svjetskom prvenstvu 1994 i na Evropskom prvenstvu 1995 godine. Toni je u reprezentaciji od 1985 godine, a to znači 10 godina za redom bez odmora. Svake godine sezona pa reprezentacija, a zadnjih nekoliko godina ta sezona je u NBA ligi. U istoj situaciji bio je i Tonijev kum Dino Rađa. To je ritam kakav bi malo ko izdržao. Ipak u Hrvatskoj se to nije cijenilo. Hrvatska javnost je prvo bila razočarana trećim mjestima, a zatim je tako žestoko napadnut neuspijeh u Atlanti 1996, da su odlučili podmladiti momčad. Meni se lično to podmlađivanje dopalo jer sam želio odmor za Tonija. Igranje za reprezentaciju, u vrijeme kada je svakom NBA igraču potreban odmor, gotovo neizbježno dovodi do ozljede u slijedećoj sezoni. Brojni su primjeri za to u NBA ligi, da ih sad ne nabrajam. Ipak vidjevši da podmlađena i neiskusna ekipa ne može mnogo, čelnici reprezentacije pozivaju Tonija za Evropsko prvenstvo 1999 godine ali ne pozivaju nijednog drugog igrača iz Tonijeve generacije. To naravno nije moglo tako funkcionisati, iako se Toni kao kapiten izrazito trudio. Tačno je i da su neki mladi igrači Hrvatske eksplodirali na ovim utakmicama, prije svega motivisani Tonijevim prisustvom (Vujčić), ali je isto tako tačno da je puno više protivničkih igrača doživjelo istu motivaciju. Nedavno je Toni izjavio da je završio sa reprezentacijom, što je mislim ispravna odluka. Ako u Americi kažete Hrvatska, jedna od prvih reakcija će biti Toni Kukoč. Toni je toliko uradio na promociji Hrvatske da je zaista nevjerovatno kako su moguće izjave tipa "Ako neće da igra za reprezentaciju onda će da ide u vojsku ali državi se mora odužiti". Tačno je da Toni nije nikada davao neke radikalne patriotske izjave, ali ipak je čudno da ga u Beogradu cijene gotovo isto kao u njegovoj zemlji. U Beogradu ga još uvijek zovu KUKI. Oni za razliku od nekih Hrvata imaju dobro pamćenje.         

Prvak Evrope 1989. i 1991. (SFRJ); 

Prvak svijeta 1990. (SFRJ)