Clarkova putanja 4

 

Odumire li C band?

 

Što se još može gledati u nekad popularnom formatu golemih antenskih tanjura i komplicirane opreme, u kojem je egzistirala najveća televizijska egzotika?

 Odmah da rasčistimo: C band, taj većini satelitskih entuzijasta nedokučiv svijet satelitske egzotike, uzdiže se iz mrtvih! Iako je pred godinu - dvije izgledalo da će arapske, ruske, francuske i afričke postoje koje emitiraju svoje analogne signale na frekvencijama između 3,7 i 4,2 Gigaherza preći u normalan, civiliziran Ku band (10,7 – 12,7 Giga), koji se može gledati s prijamnicima kakvi postoje posvuda, to se nije dogodilo.

 Pomalo iznenađujući, analogni C band postao je digitaliziran, pa sada, uz pristojnu i ne osobito jeftinu opremu, možemo u Hrvatskoj gledati oko pedesetak digitalnih free-to-air televizijskih programa, slušati dvadesetak radijskih kanala, a u tu je četrdesetak analognih programa.

 Kako smo rekli, za C band je potrebna posebna satelitska oprema. Antene koje se koriste nisu manje od 150 cm, iako prave rezultate postižemo s parabolama od najmanje 200-250 cm. Offset antene mogu biti manje, potpisnik ovih redaka «ekperimentira», s promjenjivim uspjehom, na offset tanjuru od 180 cm.

 Naravno, potreban je poseban konverter (lnb), za područje 3,7 – 4,2 Gigaherza. Cijena je između 200 i 500 DEM, ovisno o šumnom broju, koji se izražava u Kelvinima. Jeftiniji konverteri imaju 20 K, a najbolji su Astrotel ili Chaparral od 14 ili 15 K. Podrazumijeva se tanjur bude pokretan – ta tko će postavljati ogromni tanjur od tri metra samo zbog jednog satelita?

 Treba uzeti u obzir i kružnu polarizaciju u kojoj se emitiraju C band signali – što znači da je neizostavan dio polarotor, uređaj koji se montira uz konverter i služi njegovom zakretanju u pravu polatizaciju.

 Analogni receiveri, sa C band opcijom, u pravilu trebaju imati što bolji trashhold sistem, koji često omogućuje da se dobiju teško uhvatljivi, egzotični kanali, poput afričkih stanica. Najčešće se koristi «obični» aktuator (motor), iako je vrlo korisno imati H-H (horizont-horizont) uređaj, koji prati inklinirajuće satelite, jer C band često ide sa starih «ptica», koje jako inkliniraju. Dobar primjer za to je ruski Gorizont na 11 stupnjeva zapadno, koji inklinira, u obliku osmice, više od četiri stupnja, pa se ne može uvijek gledati bez takve opreme.

 Digitalni receiveri moraju imati mogućnost prijama C banda, te SCPC (single-channel-per-carrier) kanala. Najbolje je koristiti klasične DX-erske proizvode – Nokiju 9200, 9500 ili 9600, Echostar ili Praxis Digimaster. Oni su po ocjenama najboljih specijaliziranih magazina pokazali najbolje osobine u primanju digitalnog C banda.

 Kad se sve to sabere, možemo pristupiti istraživanju C band radijskih i televizijskih postaja.

 Iz vlastitog iskustva, autor ovog teksta može ustvrditi kako je analogne kanale moguće pratiti već s offsetnom antenom od 125 cm, dok s 180 cm idu bez teškoća. Dakako, za offsetne tanjure koristi se drukčiji feed nego za parabole, kod kojih je najbolje ugraditi C/Ku rotor, kako bi se moglo gledati i C, i Ku band s iste antene.

 Najlakše i s najvećom kvalitetom primaju se arapski programi sa satelita Arabsat 2A, koji se nalazi na 26 stupnjeva istočno. Polovica tih kanala, koji idu u widebeamu, mogu se pratiti i bez trashhold ekstenzije na prijemniku.

 Gledljiv je i Arabsat na 30 stupnjeva istočno, ali s većim tanjurima.

 Na Intelsatu, 1 stupanj zapadno, može se bez problema uhvatiti TV Libija, dok TV 2 Gabon zbog izrazito slabog signala predstavlja pravi izazov za DX-ere.

 Na francuskom Telecomu na 5 stupnjeva istočnio idu linkovi u C bandu. Ruski sateliti Gorizont i Express (11 i 14 stupnjeva zapadno) emitiraju isti program, ORT, i može ih se pratiti s 180 cm. U svibnju ili lipnju Express bi trebao biti zamijenjen novijom pticom, pa će prijam vjerojatno biti bolje.

 Na NSS 803 satelitu (21 stupanj zapadno) nekodirano idu TV 5 Afrika i RFI, dok na Intelsatu 605 (27,5 stupnjeva zapasno) ide jedan alžirski program, za koji je potrebno najmanje 2 metra,

 Digitalne kanale nije tako jednostavno «dohvatiti»: bez problema s 180 cm idu samo Arapi s Arabsata 2A, te linkovi na satelitu NSS 803. S većim antenama i kvalitetnim konverterima, moguće je pratiti nekoliko desetaka programa između 64 stupnja istočno i 45 stupnja zapadno, što je teoretska gledanost u Europi ako ste na dobrom, nezaklonjenom mjestu.

 Na Intelsatu 804 (64 stupnja istok) gledljivi su afrički digtalni kanali – TV Mozambik i TV Afrika, na Gorizontima 31 i 32 imamo (53 i 40 stupnjeva istok) ruske programe, dok na pet stupnjava zapadno – Telecom – ide francuski svežanj za Gvajanu. TV programi su kodirani, dok je radio free-to-air.

 Američke televizije, u umjerenim količnima i u liku CNN-a i Wolrdneta imamo na 21 i 27,5 stupnjeva zapadno, a ti postoji i latinoamerički Rede Record, RTP Africa (portugalski državni kanal), te radio mreža britanske vojske BFBS.

 Na Intesatu 801 idu RTS Senegla i AIT Nigeria, a vlasnici trometarskih «mrcina» mogu uživati na NSS 806 satelitu, koji se nalazi na 40,5 stupnjava zapadno – tu ide nekoliko nekodiranih, atraktivnih latinskoameričkih svežnjeva.

 Ako vam ni to nije dosta, okrenite tanjur na 43,5 zapadno – tamo ima nekoliko kanala kineske javne televizije. Digitalno i nekodirano, ali s antenama od minimalno 250 cm.

 Zaista, kako smo rekli na početku teksta, C band nije mrtav. No, nije ni jednostavan za gledanje: preporučaljiv je samo najvećim fanaticima satelitske televizije!

 

 U idućem broju:

 DIGITALNI SATELITSKI RADIO: GUBI LI ADR BITKU?