ASTROFOTOGRAFIJA

SNIMANJE SUNCA Marino Fonović

Velika grupa pjega na Sunčevom disku. Teleskop: 25 cm reflektor.  Ekspozicija 1/500 s na slide film Kodak Elitechrome osjetljivosti ISO 200.

Totalna pomrčina sunca. Snimljeno kroz 76 cm refraktor. Fotoaparat Canon 10D. Ekspozicija 1/20 s na ISO 100.

Snimljeno kroz 70 cm Celestron fluorite refraktor. Fotoaparat Canon EOS 50E.  U vrijeme djelomične pomrčine  ekspozicije su iznosile 1/1250 s uz korištenja Mylar filtra. Dijamantski prsteni i sama središnja faza potpune pomrčine  snimljeni su bez filtra uz ekspoziciju 1/1000 s.

S obzirom na veliku količinu svjetlosti koja nam dolazi sa Sunca, vizualna i fotografska promatranja mogu se uspješno obavljati manjim i jeftinijim teleskopima, veoma lijepe snimke pomrčine Sunca možemo dobiti običnim fotoaparatom s teleobjektivom. S druge strane velika koncentracija Sunčevih zraka koje prikupi objektiv teleskopa ili fotoaparata predstavlja opasnost za oči. U ovom prilogu opisali smo kako se Sunce može sigurno promatrati i fotografirati.

Potrebno je odmah naglasiti da se Sunce ne smije nikada direktno promatrati. Toplina koja se stvara u fokusu (ultraljubičaste i infracrvene zrake!) može trajno oštetiti vid i čak izazvati sljepilo. Neki manji komercijalni refraktori sadrže u svom priboru filtere koji se postavljaju ispred ili iza okulara, ovakvi filteri su veoma nepouzdani stoga ih nemojte koristiti. Naime, usljed topline u fokusu, može doći do pucanja filtera, naročito je opasno ovakve filtere pokušati koristiti na većim teleskopima. Posljednjih desetljeća veoma je raširena uporaba posebnih aluminiziranih folija (Mylar folije) koje se postavljaju ispred objektiva. Na ovu veoma tanku i čvrstu plastičnu foliju nanesen je tanki sloj aluminija, takva folija odbija 99 posto Sunčeve svjetlosti tako da je promatranje posve sigurno. U nedostatku Mylar folije za fotografiranje Sunca možemo upotrijebiti tamno staklo od maske za zavarivanje ili još bolje guste neutralne filtere (ND - neutral density filter) koji se stavljaju ispred objektiva fotoaparata.

Za smanjenje intenziteta Sunčeve svjetlosti nikad ne koristite polarizacijske filtere jer propuštaju infracrvene i ultraljubičaste zrake. Kad odabirete neutralne filtere budite sigurni da niste pomješali njihove vrijednosti. Npr. 0,50 ND filter smanjuje svjetlost 3 puta dok 5,0 ND filter daje smanjenje od 100 tisuća puta što predstavlja dobru zaštitu prilikom fotografiranja. Najčešće su u uporabi Kodak Wartten ND filteri serija br. 96 čija se gustoća kreće od 0.1 do najviše 4.0 stoga kako bi dobili potrebno smanjenje svjetlosti moramo kombinirati dva ili više ND filtera (npr. 2.0 + 3.0 ND). Filteri napravljeni posebno za fotografsku uporabu ne pružaju dovoljnu zaštitu prilikom vizualnih promatranja. Preporučamo vam da ni kućište fotoaparata ne izlažete direktnoj Sunčevoj svijetlosti, možete upotrijebiti sjenilo od crnog kartona.  U koliko vaš fotoaparat nije refleksni ne zaboravite postaviti filter na prednji otvor tražila, filter može biti izradjen od više slojeva neeksponiranog crno bijelog filma razvijenog do maksimalne gustoće. Važno je napomenuti da prilikom fotografiranja pojedinih faza djelomične pomrčine Sunca treba primjenjivati isti novo zaštite kao i kod snimanja potpuno osvjetljenog sunčevog diska, zaštitni filter se ne koristi jedino u vrijeme središnje faze potpune pomrčine koja obično traje do 5 minuta.

Odabiranje filma  Prilikom fotografiranja Sunca zbog obilja svjetlosti  možemo upotrijebiti kontrastne filmove niske osjetljivosti i visoke rezolucije. Za ovu vrstu astronomske fotografije najprimjereniji su crno bijeli filmovi, jer je boja Sunca praktički bijela. Radi smanjenja intenziteta svjetlosti upotrebljavamo različite filtere u boji (npr. folija Mylar), koji propuštaju svjetlost samo u odredjenom spektralnom dijelu. U tom slučaju na filmu u boji slika Sunca imat će nestvarnu boju - zelenu, plavu ili narandžastu. Korištenje filmova u boji poželjno je prilikom fotografiranja potpune pomrčine Sunca. Medju crno bijelim filmovima niske osjetljivosti za fotografiranje Sunca najbolje je odabrati znameniti Kodakov Technical Pan 2415, koji ima izuzetno malo zrno. Kao alternativu možemo uptrijebiti neki drugi crno bijeli film čija osjetljivost nije veća od 50 ISO. To su npr. filmovi Ilford Pan F ili Agfa APX 25.

Astrofotografi najčešće za svoj rad kroz duže razdoblje koriste samo jedan tip filma, na taj način najbolje upoznaju njegove osobine i mogućnosti. To je osobito važno kod crno bijelih filmova, koje nerijetko razvijamo sami pa je konačan rezultat u mnogome ovisan o postupku obrade u priručnom foto-laboratoriju. Različiti razvijači, vremena razvijanja, stresanje doze prilikom razvijanja utječu na kvalitetu slike na negativu. Kad jednom uspijemo dosegnuti optimalne rezultate kod razvijanja određene vrste filma tog postupka se najbolje držati. Međutim, svi nemamo mogućnost da sami razvijamo crno bijele filmove i izradjujemo fotografije, osim toga danas je teško naći fotolaboratorij gdje bi nam to mogli učiniti pa mnogim ljubiteljima astronomske fotografije kao jedina mogućnost preostaje korištenje filmova u boji. Izbor filmova u boji je zaista velik (godišnje se u svijetu proda preko 4 milijarde filmova u boji!). Za početnike su najpovoljniji diafilmovi (slide film) i to iz više razloga, prvi je ekonomičnost. Naime, prilikom fotografiranja Sunca potrebno je napraviti puno snimaka medju kojima odaberemo najbolje. Iako su diafilmovi skuplji od negativa u boji, poslije razvijanja odmah imamo konačan rezultat. Kada snimamo na negativ moramo radi kontrole izraditi fotografije svih snimaka na filmu što je priličan financijski izdatak. Osim toga slika na diapozitivu je znatno bolja od povećanja u boji koje dobijemo s negativa jer u komercijalnim foto laboratorijima u pravilu loše izradjuju astronomske fotografije, koje su u mnogome specifične. Konačni rezultati su često razočaravajući iako su negativi solidni. Iz najboljih diapozitiva u specijaliziranim fotolaboratorijima mogu se takodjer izraditi kvalitetna povećanja. Medju slide filmovima u boji moramo odabrati one s manjom osjetljivošću kao što su Fuji Velvia (50 ISO), Agfa 50 RSX, Kodak Elite II 50, Kodak Ektachrome 64 EPR ili Kodakchrome 25.

Osnovna oprema  Da bismo mogli slikati Sunce prije svega moramo imati fotoaparat, najprikladniji su zrcalni - refleksini s ugradjenim svjetlomjerom, kod kojih kroz tražilo vidimo ono što ćemo kasnije uhvatiti na filmu. Kod ovakvih fotoaparata lakše je izoštriti sliku kada snimamo preko teleskopa. Nikad ne gledajte u Sunce kroz tražilo fotoaparata bez odgovarajućeg filtera! Pomoću ugradjenog svjetlomjera točno izmjerimo svjetlost Sunčevog diska i tako najlakše odredimo vrijeme osvjetljavanja. Premda su ekspozicije prilikom snimanja Sunca obično kratke, poželjno je koristiti žičani okidač. Bez obzira na način slikanja preporučljivo je fotoaparat pričvrstiti na stabilni fotografski tronožac. U koliko snimamo preko teleskopa poželjno je da ima ekvatorijalnu montažu i satni mehanizam. Velićinu Sunčevog diska na negativu možete jednostavno odrediti tako da žarišnu daljinu objektiva podijelite sa 110.

Tab. 1. Veličine slike Sunca u ovisnosti od žarišne daljine objektiva.

Izračunate vrijednosti u tab. 1. pokazaju da na slici Sunca dobivenoj običnim 50 milimetarskim objektivom ne možemo praktički zapaziti nikakve pojedinosti. Iz iskustva možemo reći da u tom slučaju slika Sunca na negativu treba biti veća od 2 mm, stoga moramo upotrijebiti  teleobjektiv s žarišnom daljinom većom od 200 mm. Objektivi sa žarišnom daljinom ispod 100 mm mogu biti korisni kada snimate Sunce i okolni pejsaž u vrijeme potpune pomrčine (tab. 2.).  Jeftini teleobjektivi zbog relativno loše optike daju obično slabu sliku kada snimamo s većim otvorom zaslona.

Tab. 2. Mogućnost uporabe jednostavne fotografske opreme za Snimanje Sunca.

S obzirom da Sunce slikamo s zaslonom zatvorenim na f/11, f/16, f/22 i pritom koristimo samo središnji dio objektiva, ove pogreške postaju zanemarive. Prilikom slikanja Sunca gdje svjetlosti imamo i previše, mogu se upotrijebiti i tzv. telekonverteri kojima povećavamo žarišnu daljinu objektiva. Najčešće je u uporabi telekonverter koji povećava žarišnu daljinu objektiva za 2 puta, primjerice 200 mm telobjektiv postaje 400 milimetarski i tada će slika Sunca na negativu biti dvostruko veća. Pri tome ne smijemo zaboraviti veličine zaslona na objektivu pomnožiti s faktorom povećanja telekonvertera (200-milimetarski teleobjektiv s zaslonom zatvorenim na f/11, s telekonvertorom (2X) postaje 400-milimetarski objektiv s zaslonom f/22). Neki fotografi izmedju objektiva i fotoaparata stave dva i više telekonvertera da bi dobili čim veću sliku Sunca, medjutim moramo znati da svaki takav dodatak smanjuje kvalitetu slike. Osim fotoaparata s teleobjektivom i stativa, prilikom snimanja Sunca neophodan nam je i odgovarajući filter kojim moramo smanjiti svjetlost slike Sunca o čemu smo više govorili u prvom dijelu ovog napisa. Jedan od načina smanjenja intenziteta Sunčeve svjetlosti je uporaba neutralnih  fotografskih filtera. U nastavku imamo jednostavnu formulu za izračunavanje ekspozicije za slikanje potpuno osvjetljenog Sunca i svih faza djelomične pomrčine uz uporabu 5,0 ND filtera:                                 Ekspozicija = (f-broj ili otvor zaslona) 2 /  osjetljivost filma ISO x 100  Npr. za film osjetljivosti 200 ISO, uz otvor zaslona  f/11  formula daje približno vrijeme osvjetljavanja od 1/165 sekunde.