Pogibija Muhameda efendije Hadzijamakovica
	Nakon grcevitog otpora zauzeto je i Sarajevo. General Filipovic je naredio da se pohapse vodje bosanskih otpora. Medju njima je bio i Muhamed ef. Hadzijamakovic. Uhapsen je i osudjen na smrt vjesanjem. Pod Goricom, na raskrscu puteva Sarajevo-Pofalici i Sarajevo-Velesici, na lokalitetu ispod Vojne bolnice (sada Gradske bolnice), trebalo je izvrsiti vjesanje o jednom hrastu. Osuda nije izvrsena onako kako je planirana. Muhamed Hadzijamakovic nije pao bez junackog otpora, kao sto nije palo bez otpora ni njegovo Sarajevo. Jedan historicar opisuje na slijedeci nacin dramu koja se odvijala na mjestu pogubljenja: "U casu kada su mu skinuli lisicine, Hadzijamakovic je oteo revolver od prisutnog oficira i dva puta opalio, dvojicu vojnika zgrabio udarivsi jednog o drugog, digao ih uvis i od jednog oteo bajonet i izlomio ga. Sad je nastalo ocajno hrvanje izmedju ovog diva junaka i vojnika koji ga izbodose bajonetima". Okupator nije dopustio da se njegov grob obiljezi prikladnim kamenim nisanima, pa mu je vremenom izgubljen svaki trag. Posljednji grad u Bosni koji je pruzio otpor Austrijancima bila je Velika Kladusa cuvenog Muja Hrnjice. Austrijska vojska je u svom ratnom pohodu na Bosnu "izgubila" oko 6.000 vojnika i oficira (1.946 poginulih, 3.980 ranjenih i 272 nestala vojnika i oficira).
			nazad na pocetak