.


.
.
.
.
.
                                ZUBATI BIL

                                Bio je strašan, bio je zao,
                                bio je kuku, lele i jao;
                                kad on naidje bolje se skloni,
                                njegovog društva uvek se kloni.

                                Im'o je zube za pola šora
                                i oči mračne k'o noćna mora,
                                im'o je bandu od tri apaša:
                                Kinez, Gnjida i Harambaša,

                                            zvao se Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil.

                                Preskakali su tudje tarabe,
                                na smrt plašili lokalne babe,
                                koga Bil spazi srce ga zebe
                                jerbo su tukli manje od sebe.

                                Mala mu postala Gajdobra Nova,
                                mala mu postala Bačka Topola,
                                onda je dugo arčio bandu
                                jureći klinke po vrelom Štrandu,

                                            a šta bi Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil?

                                Ali, sve stade u jednom danu
                                kad je ugled'o prelepu Canu;
                                samo zatrept'o je sav pometen,
                                i zaljubio se kao kreten.

                                Elem, Cana ga pogleda tužno
                                i odbrusi mu prilično ružno:
                                "Sredi te zube, skini to salo,
                                pogledaj na šta ličiš, budalo!"

                                Okrenula se u oštrom luku,
                                otišla niz put s bratom uz ruku.
                                Bil skrenu pogled ka malom Lazi
                                i vide da mu se ovaj plazi...

                                            O, tužni Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil!

                                Besno je pozv'o Kineza, Gnjidu,
                                i rekao im neka svi idu;
                                on sada mora da nadje para
                                za dobru školu i za zubara.

                                Nije ga banda shvatila mrvu,
                                k'o je još pao na ljubav prvu,
                                al' on se nadje pre kraja leta
                                u Novom Sadu, zbog fakulteta.

                                Od tad je sate proveo mnoge
                                učeći školu uz vežbe joge;
                                sve je učio tezu po tezu,
                                usput nosio zešću protezu,

                                            o, ružni Zubati Bil...
                                            Prevejan k'o lažni špil...

                                Prošla su leta, Zubatog Bila
                                i Gajdobra je zaboravila,
                                tek on izroni sa praga rodnog
                                u vidu momka, bistrog i zgodnog.

                                Odmah je poš'o ka njenom stanu
                                da što pre vidi prelepu Canu,
                                ali je nadje kod majstor Voje,
                                debelu, masnu, sa dece troje.

                                Nije ni znala da to on beše,
                                oko nje musava deca se smeše...
                                Bil se okrete u luku krutom
                                i podje nazad prašnjavim putom,

                                            je li to Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil?

                                Potom je hteo bandu da vidi,
                                raspitao se o Baši, Gnjidi,
                                i sazn'o da su u ćorci, taze,
                                dok Kinez drma kod malog Laze;

                                Lazine naš'o mlade drugare,
                                novi su klinci a fore stare;
                                ne zna se kako skidaju lovu,
                                Kinez Mafija sada ga zovu,

                                            gde će sad Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil?

                                Ako se pitaš zaradi trenda
                                da li je tu bilo hepi enda,
                                Bil nije vidjen negde od lane,
                                mislim na Nove Gajdobričane,

                                a ja sam čuo, pred'o se radu,
                                predaje matiš u Novom Sadu,
                                i živi život srećnoga profe
                                sa nekom ribom iz druge strofe,

                                            pametni Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil.

                                Za one neke sto strašno liče
                                na zle junake iz ove priče,
                                sve je slučajno, samo da znate,
                                a osim toga ja znam karate.

                                Ipak je, mislim, bitnije znati
                                pouka kako će da se shvati,
                                a ona glasi: šta god te kolje,
                                razlog je da se mrdneš u bolje,

                                            k'o slavni Zubati Bil,
                                            prevejan k'o lažni špil;

                                            uvek je imao stil,
                                            zvao se Zubati Bil...

                               Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA