.
.
.
ŠTA JE DOMOVINA
Kada kraj ograde nešto izviri,
gvirne i zvirne,
zasvrbi maštu,
pa deran ne može da se smiri,
pa baci pogled
u tuđu baštu
pre nego otrči dalje niz put,
to žuto nešto
što mami vešto -
to vam je deco
neven žut.
Kada na odžak crvenog krova
doleti nešto veliko, belo,
pa dok lomata krilima smelo
prizove male crne ptice
koje začas prhnu sa žice,
začas naprave piruetu
kad se spuste u niskom letu
do onog derana
što večno raste -
to su vam deco
rode i laste.
Kada taj deran se zaleti
ulicom svojom iz sve snage,
pa se usput u trku seti
da mu je dosta
jurke i žmurke,
lopte i igre,
praćke i mača,
pa se zavrti poput čigre,
okrene se k'o suncokret
u pravcu bakinih kolača -
to vam je deco
dečji svet.
A kad se sve to u srce sapne,
neveni žuti neotkinuti,
laste i rode,
dečije zgode,
miris kolača bakinoga
i još puno, puno toga,
tu se šćućuri i zažmiri,
pa se tek ponekad zatalasa
i nešto šapne
u pola glasa,
tiho i setno k'o violina -
e, to je deco
domovina.
Dragana Konstantinović
..
. |