.


.
.
.
.
.
                                LAHOR
                                Snežani Ivković

                                Videla sam te na obali sete,
                                zasnila tvoj lik u pesku nade.
                                Kroz tvoju kosu misli mi lete,
                                lahorom sniju
                                modre balade.

                                I znam: i ti si usnio mene
                                uz plavet istih
                                lahorova.
                                Ni širom otvorene zene
                                ne mogu spasti od nekih snova.

                                Oboje sazdani od morske pene…

                                Sada se pitam, gde da te tražim?
                                Kroz gradsku džunglu
                                kuda da krenem?
                                Kako da razgrnem naslage laži?

                                Predamnom ulice obalu mrače
                                i niču sive, sumorne stene.
                                Bezbojne, kuća do kuće plače.

                                Ljudi su prhnuli u carstvo sene.

                                Možda je bolje da negde stanem
                                da nam se ne bi razišli puti?
                                Grad mi sivilom razjeda dane
                                al' još se ringišpil u meni vrti.

                                A možda i nije važno da l' stojim,
                                hodam il' trčim po sivoj javi…
                                dokle god u dnu džepova brojim
                                još zrna peska
                                što se plavi…

                                Uz plavet osećam lahor i vidim
                                tvoj lik kroz osmeh,
                                suzu il' šalu.

                                I znam:
                                naći ćemo se kraj neke hridi,
                                možda već sutra,
                                na našem žalu.

                                Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA