.


.
.
.
.
.
                                CRNO-BELA PRIČA

                                U beloj sobi beloga dvora 
                                kraljica uze haljinu letnju, 
                                belu, naravno, jer tako mora, 
                                pa zatim klisnu sama u šetnju. 

                                Nije odmakla mnogo daleko 
                                od svoga blještavo belog dvorca 
                                kad je odjednom prepade neko 
                                u liku opakog crnog lovca. 

                                Šta sad da radi? Oh, da je samo 
                                slušala savet svog belog kralja! 
                                Sad mora u beg tamo il' amo, 
                                jedno je jasno: ovde ne valja! 

                                Okrenula se ka jednoj strani 
                                i pokušala da baš požuri. 
                                Da je bar svita tu da je brani 
                                sad kad je opaki lovac juri… 

                                Spas joj je doneo njen konj beli 
                                i ozario je smeškom sreće. 
                                Ali, za šetnju sad zna dvor celi - 
                                slučaj dobija razmere veće… 

                                Beli je kralj bio jako besan. 
                                Ne sme kraljicu niko da dira! 
                                Dvor mu je beli postao tesan, 
                                zato sad ratnička truba svira! 

                                Na polje isplovi bela reka: 
                                svita, topovi, konji, dva lovca… 
                                Videće crni šta ih tek čeka 
                                kad oni krenu put crnog dvorca! 

                                Crni je kralj na sve bio spreman 
                                pa se sakrio u crnom hladu. 
                                Da bi odbio tu belu neman, 
                                naredio je hitnu rokadu! 

                                Poče u neki čas da se ježi 
                                od nepoznatog i čudnog vonja… 
                                I sebe uhvati kako beži 
                                od jednog običnog belog konja! 

                                Ubrzo stiže ostala svita 
                                da ga zaseni svojom belinom. 
                                Crni kralj htede svoje da pita, 
                                bore li se svi istom žestinom? 

                                Nažalost, brzo ga prođe volja 
                                i shvati da se najgore sprema 
                                kad baci pogled na prazna polja 
                                i vide da nikog crnog nema! 

                                Pokušao je da beži dalje 
                                ali bi steran u jedan kutak. 
                                Beli kralj popravi svoje halje 
                                pa glasno rece: ¨Sad je trenutak! 

                                Izliću te u crnu baricu 
                                u ovaj za tebe najcrnji sat! 
                                Niko ne dira moju kraljicu 
                                i zato evo ti jedan šah-mat!¨ 

                                Dragana Konstantinović
..
.

.
.
.
Back to POEZIJA