1. Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avramova sina.
2. Avram rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i bracu njegovu.
3. A Juda rodi Farmsa i Zaru s Tamarom. A Farms rodi Esroma. A Esrom rodi Arama.
4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona.
5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom.
7. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu.
8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.
9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.
10. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju.
11. A Josija rodi Jehoniju i bracu njegovu, u seobi Vavilonskoj.
12. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela.
13. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima, A Eliakim rodi Azora.
14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
16. A Jakov rodi Josifa, muža Mariju, koja rodi Isusa, prozvanoga Hrista.
17. Svega dakle koljena od Avrama do Davida, koljena cetrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena cetrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena cetrnaest.
18. A rodenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nade se da je ona trudna od Duha svetoga.
19. A Josif muž njezin, buduci pobožan, i ne hoteci je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.
20. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu andeo Gospodnji, govoreci: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zametnulo od Duha je svetoga.
21. Pa ce roditi sina, i nadeni mu ime Isus; jer ce on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh.
22. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
23. Eto, djevojka ce zatrudnjeti, i rodice sina, i nadjenuce mu ime Emanuilo, koje ce reci: s nama Bog,
24. Kad se Josif probudi od sna, ucini kao što mu je zapovjedio andeo Gospodnji, i uzme ženu svoju.
25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.
1. A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dodu mudraci od istoka u Jerusalim, i kažu:
2. Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku, i došli smo da mu se poklonimo.
3. Kad to cuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim.
4. I sabravši sve glavare sveštenicke i književnike narodne, pitaše ih: Gdje ce se roditi Hristos?
5. A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
6. I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po cem nijesi najmanji u državi Judinoj; jer ce iz tebe izici celovoda koji ce spasti narod moj Izrailja.
7. Onda Irod tajno dozva mudrace, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda.
8. I poslavši ih u Vitlejem, rece: Idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nadete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.
9. I oni saslušavši cara, podoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, idaše pred njima dok ne dode i stade od ozgo gdje bješe dijete.
10. A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.
11. I ušavši u kucu, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše, i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.
12. I primivši u snu zapovijest da se ne vracaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju.
13. A pošto oni otidu, a to andeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer ce Irod tražiti dijete da ga pogubi.
14. I on ustavši uze dijete i mater njegovu nocu i otide u Misir.
15. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah sina svojega.
16. Tada Irod kad vidje da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se vrlo, i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca.
17. Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreci:
18. Glas u Tami cu se, plac, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila place za svojom djecom, i Nece da se utješi, jer ih nema.
19. A po smrti Irodovoj, gle, andeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru.
20. I rece: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju.
21. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i dode u zemlju Izrailjevu.
22. Ali cuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo ici; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske.
23. I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da ce se Nazarecanin nazvati.
1. U ono pak doba dode Jovan krstitelj, i ucaše u pustinji Judejskoj.
2. I govoraše: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
3. Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: Glas onoga što vice u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.
4. A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.
5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska,
6. I on ih kršcavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
7. A kad vidje (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, rece im: Porod aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?
8. Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
9. I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avramu.
10. Vec i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rada dobra roda, sijece se i u oganj se baca.
11. Ja dakle kršcavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaci je od mene: ja nijesam dostojan njemu obuce ponijeti; on ce vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
12. Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa ce otrijebiti gumno svoje, i skupice pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu ce sažeci ognjem vjecnijem.
13. Tada dode Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
14. A Jovan branjaše mu govoreci: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
15. A Isus odgovori i rece mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
16. I krstivši se Isus izide odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dode na njega.
17. I gle, glas s neba koji govori: Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga Ðavo kuša.
2. I postivši se dana cetrdeset i noci cetrdeset, na pošljetku ogladnje.
3. I pristupi k njemu kušac i rece: Ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu.
4. A on odgovori i rece: Pisano je: ne živi covjek o samom hljebu, no o svakoj rijeci koja izlazi iz usta Božijih.
5. Tada odvede ga davo u sveti grad i postavi ga navrh crkve;
6. Pa mu rece: Ako si sin Božij, skoci dolje; jer u pismu stoji da ce andelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzece te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
7. A Isus rece njemu: Ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega.
8. Opet uze ga davo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu;
9. I rece mu: Sve ovo dacu tebi ako padneš i pokloniš mi se.
10. Tada rece njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi.
11. Tada ostavi ga davo, i gle, andeli pristupiše i služahu mu.
12. A kad cu Isus da je Jovan predan, otide u Galileju.
13. I ostavivši Nazaret, dode i namjesti se u Kapernaumu primorskome na medi Zavulonovoj i Neftalimovoj.
14. Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreci:
15. Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožacka.
16. Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo.
17. Od tada poce Isus uciti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
18. I iduci pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje mecu mreže u more, jer bijahu ribari.
19. I rece im: Hajdete za mnom, i ucinicu vas lovcima ljudskijem.
20. A oni taj cas ostaviše mreže i za njim otidoše.
21. I otišavši odatle, vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u ladi sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.
22. A oni taj cas ostaviše ladu i oca svojega i za njim otidoše.
23. I prohodaše po svoj Galileji Isus uceci po zbornicama njihovijem, i propovijedajuci jevandelije o carstvu, i iscjeljujuci svaku bolest i svaku nemoc po ljudima.
24. I otide glas o njemu po svoj Siriji, i privedoše mu sve bolesne od razlicnijeh bolesti i s razlicnijem mukama, i bijesne, i mjesecnjake, i uzete, i iscijeli ih.
25. I za njim idaše naroda mnogo iz Galileje, i iz deset gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.
1. A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu ucenici njegovi.
2. I otvorivši usta svoja, ucaše ih govoreci:
3. Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;
4. Blago onima koji placu, jer ce se utješiti;
5. Blago krotkima, jer ce naslijediti zemlju;
6. Blago gladnima i žednima pravde, jer ce se nasititi;
7. Blago milostivima, jer ce biti pomilovani;
8. Blago onima koji su cistoga srca, jer ce Boga vidjeti;
9. Blago onima koji mir grade, jer ce se sinovi Božiji nazvati;
10. Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko;
11. Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rdave rijeci lažuci, mene radi.
12. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
13. Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, cim ce se osoliti? Ona vec nece biti ni za što, osim da se prospe na polje i da je ljudi pogaze.
14. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.
15. Niti se užiže svijeca i mece pod sud nego na svijetnjak, te svijetli svima koji su u kuci.
16. Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
17. Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.
18. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, nece nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.
19. Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti, i nauci tako ljude, najmanji nazvace se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauci, taj ce se veliki nazvati u carstvu nebeskome.
20. Jer vam kaže da ako ne bude veca pravda vaša nego književnika i fariseja, necete uci u carstvo nebesko.
21. Culi ste kako je kazano starima: ne ubij; jer, ko ubije, bice kriv sudu.
22. A ja vam kažem da ce svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko rece bratu svojemu: raka! bice kriv skupštini; a ko rece: budalo! bice kriv paklu ognjenom.
23. Za to dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,
24. Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dodi i prinesi dar svoj
25. Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.
26. Zaista ti kažem neceš izici odande dok ne daš do pošljednjega dinara.
27. Culi ste kako je kazano starima: ne cini preljube.
28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, vec je ucinio preljubu u srcu svojemu.
29. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude baceno u pakao
30. I ako te desna tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude baceno u pakao.
31. Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju da joj da knjigu raspusnu.
32. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te cini preljubu; i koji puštenicu uzme, preljubu cini.
33. Još ste culi kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
34. A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;
35. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.
36. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uciniti.
37. Dakle neka bude vaša rijec: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.
38. Culi ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.
39. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi
40. I koji hoce da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.
41. I ako te potjera ko jedan sahat, ti s njime dva.
42. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoce da mu uzajmiš, ne odreci mu.
43. Culi ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.
44. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, cinite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone;
45. Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
46. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne cine li to i carinici?
47. I ako Boga nazivate samo svojoj braci, šta odviše cinite? Ne cine li tako i neznabošci?
48. Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.
1. Pazite da pravdu svoju ne cinite pred ljudima da vas oni vide; inace plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.
2. Kad dakle daješ milostinju, ne trudi pred sobom, kao što cine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju.
3. A ti kad daješ milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što cini desnica tvoja.
4. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platice tebi javno.
5. I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršcu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kaže da su primili platu svoju.
6. A ti kad se moliš, udi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti, i otac tvoj koji vidi tajno, platice tebi javno.
7. A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da ce za mnoge rijeci svoje biti uslišeni.
8. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše.
9. Ovako dakle molite se vi: Oce naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;
10. Da dode carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
11. Hljeb naš potrebni daj nam danas;
12. I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem;
13. I ne navedi nas u propast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava va vijek. Amin.
14. Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostice i vama otac vaš nebeski;
15. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš nece oprostiti vama grijeha vašijeh.
16. A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni nacine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.
17. A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje u nj,
18. Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti! i otac tvoj koji vidi tajno, platice tebi javno.
19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rda kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu;
20. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rda ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu.
21. Jer gdje je vaše blago, ondje ce biti i srce vaše.
22. Svijeca je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve ce tijelo tvoje svijetlo biti.
23. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve ce tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama?
24. Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili ce na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
25. Za to vam kaže: ne brinite se za život svoj, šta cete jesti, ili šta cete piti; ni za tijelo svoje, u što cete se obuci. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?
26. Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih?
27. A ko od vas brinuci se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
28. I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se, niti predu.
29. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuce se kao jedan od njih.
30. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u pec baca, Bog tako odijeva; a kamo li vas, malovjerni?
31. Ne brinite se dakle govoreci: šta cemo jesti, ili, šta cemo piti, ili, cim cemo se odjenuti?
32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
33. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo ce vam se sve dodati.
34. Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuce se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.
1. Ne sudite da vam se ne sudi;
2. Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem ce vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom ce vam se mjeriti.
3. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjecaš?
4. Ili, kako možeš reci bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?
5. Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ceš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
6. Ne dajte svetinje psima; niti mecite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.
7. Ištite, i dace vam se; tražite, i naci cete; kucajte, i otvorice vam se.
8. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvorice mu se.
9. Ili koji je medu vama covjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?
10. Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?
11. Kad dakle vi, zli buduci, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko ce više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?
12. Sve dakle što hocete da cine vama ljudi, cinite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
13. Udite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.
14. Kao što su uska vrata, i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
15. cuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovcijemu, a unutra su vuci grabljivi.
16. Po rodovima njihovijem poznacete ih. Eda li se bere s trnja grožde, ili s cicka smokve?
17. Tako svako drvo dobro rodove dobre rada, a zlo drvo rodove zle rada.
18. Ne može drvo dobro rodova zlijeh radati, ni drvo zlo rodova dobrijeh radati.
19. Svako dakle drvo koje ne rada roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.
20. I tako dakle po rodovima njihovijem poznace te ih.
21. Nece svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uci u carstvo nebesko; no koji cini po volji oca mojega koji je na nebesima.
22. Mnogi ce reci meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom davole izgonili, i tvojijem imenom cudesa mnoga tvorili?
23. I tada cu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji cinite bezakonje.
24. Svaki dakle koji sluša ove moje rijeci i izvršuje ih, kazacu da je kao mudar covjek koji sazida kucu svoju na kamenu:
25. I udari dažd, i dodoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kucu onu, i ne pade; jer bješe utvrdena na kamenu.
26. A svaki koji sluša ove moje rijeci a ne izvršuje ih, on ce biti kao covjek lud koji sazida kucu svoju na pijesku:
27. I udari dažd, i dodoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kucu onu, i pade, i raspade se strašno.
28. I kad svrši Isus rijeci ove, divljaše se narod nauci njegovoj.
29. Jer ih ucaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
1. A kad side s gore, za njim idaše naroda mnogo.
2. I gle, covjek gubav dode i klanjaše mu se govoreci: Gospode! ako hoceš, možeš me ocistiti.
3. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreci: Hocu, ocisti se. I odmah ocisti se od gube.
4. I rece mu Isus: Gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedocanstva njima.
5. A kad ude u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleci ga
6. I govoreci: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muci se vrlo.
7. A Isus rece mu: Ja cu doci i iscijelicu ga.
8. I kapetan odgovori i rece: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj udeš; nego samo reci rijec, i ozdravice sluga moj.
9. Jer i ja sam covjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rece jednome: idi, i ide; i drugome: dodi, i dode; i sluzi svojemu: ucini to, i ucini.
10. A kad cu Isus, udivi se i rece onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nadoh.
11. I to vam kažem da ce mnogi od istoka i zapada doci i sješce za trpezu s Avramom i Isakom, i Jakovom u carstvu nebeskome:
12. A sinovi carstva izgnace se u tamu najkrajnju; ondje ce biti plac i škrgut zuba.
13. A kapetanu rece Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj cas.
14. I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
15. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.
16. A u vece dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijecju, i sve bolesnike iscijeli:
17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreci: On nemoci naše uze, i bolesti ponese.
18. A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi ucenicima svojijem da idu na onu stranu.
19. I pristupivši jedan književnik rece mu: Ucitelju! ja idem za tobom kudgod ti podeš.
20. Rece njemu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin covjecij nema gdje glave zakloniti.
21. A drugi od ucenika njegovijeh rece mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.
22. A Isus rece njemu: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
23. I kad ude u ladu, za njim udoše ucenici njegovi.
24. I gle, oluja velika postade na moru da se lada pokri valovima; _ a on spavaše.
25. I prikupivši se ucenici njegovi probudiše ga govoreci: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
26. I rece im: Za što ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.
27. A ljudi cudiše se govoreci: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
28. A kad dode na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proci putem onijem.
29. I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muciš nas?
30. A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.
31. I davoli moljahu ga govoreci: Ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.
32. I rece im: Idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.
33. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.
34. I gle, sav grad izide na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.
1. I ušavši u ladu prijede i dode u svoj grad.
2. I gle, donesoše mu zeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu rece uzetome: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
3. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj hul na Boga.
4. I videci Isus pomisli njihove rece: Za što zlo mislite u srcima svojijem?
5. Jer šta je lakše reci: opraštaju ti se grijesi; ili reci: ustani i hodi?
6. Ali da znate da vlast ima sin covjecij na zemlji opraštati grijehe (tada rece uzetome): ustani, uzmi svoj odar i idi doma.
7. I ustavši otide doma.
8. A ljudi videci cudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
9. I odlazeci Isus odande vidje covjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i rece mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
10. I kad jedaše u kuci, gle, mnogi carinici i grješnici dodoše i jedahu s Isusom i s ucenicima njegovijem.
11. I vidjevši to fariseji govorahu ucenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima ucitelj vaš jede i pije?
12. A Isus cuvši to rece im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
13. Nego idite i naucite se šta znaci: milosti hocu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.
14. Tada pristupiše k njemu ucenici Jovanovi govoreci: Za što mi i fariseji postimo mnogo, a ucenici tvoji ne poste?
15. A Isus rece im: Eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego ce doci vrijeme kad ce se oteti od njih ženik, i onda ce postiti.
16. Jer niko ne mece nove zakrpe na staru haljinu; jer ce zakrpa odadrijeti od haljine, i gora ce rupa biti.
17. Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inace mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sacuva.
18. Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dode i klanjaše mu se govoreci: Kci moja sad umrije; nego dodi i metni na nju ruku svoju, i oživljece.
19. I ustavši Isus za njim pode i ucenici njegovi.
20. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tecenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
21. Jer govoraše u sebi: Samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdravicu.
22. A Isus obazrevši se i vidjevši je rece: Ne boj se, kceri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga casa.
23. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirace i ljude zabunjene
24. Rece im: Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se.
25. A kad istjera ljude, ude, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
26. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.
27. A kad je Isus odlazio odande, za njim idahu dva slijepca vicuci i govoreci: Pomiluj nas, sine Davidov!
28. A kad dode u kucu, pristupiše k njemu slijepci, i rece im Isus: Vjerujete li da ja mogu to uciniti? A oni mu rekoše: Da, Gospode.
29. Tada dohvati se ociju njihovijeh govoreci: Po vjeri vašoj neka vam bude.
30. I otvoriše im se oci. I zaprijeti im Isus govoreci: Gledajte da niko ne dozna.
31. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
32. Kad oni pak izidu, gle, dovedoše k njemu covjeka nijema i bijesna.
33. I pošto izgna davola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreci: Nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
34. A fariseji govorahu: Pomocu kneza davolskog izgoni davole.
35. I prohodaše Isus po svijem gradovima i selima uceci po zbornicama njihovijem i propovijedajuci jevandelije o carstvu, i iscjeljujuci svaku bolest i svaku nemoc po ljudima.
36. A gledajuci ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.
37. Tada rece ucenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.
38. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
1. I dozvavši svojijeh dvanaest ucenika dade im vlast nad duhovima necistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoci.
2. A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zavedejev, i Jovan brat njegov;
3. Filip, i Vartolomije; Toma, i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej, prozvani Tadija;
4. Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade.
5. Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreci: Na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite;
6. Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
7. A hodeci propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.
8. Bolesne iscjeljujte, gubave cistite, mrtve dižite, davole izgonite! za badava ste dobili, za badava i dajite.
9. Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem,
10. Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuce ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga djela.
11. A kad u koji grad ili selo udete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne izidete.
12. A ulazeci u kucu nazovite joj : mir kuci ovoj.
13. I ako bude kuca dostojna, doci ce mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir ce se vaš k vama vratiti.
14. A ako vas ko ne primi niti posluša rijeci vašijeh, izlazeci iz kuce ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh.
15. Zaisto vam kažem: lakše ce biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda nego li gradu onome
16. Eto, ja vas šaljem kao ovce medu vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
17. A cuvajte se od ljudi; jer ce vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem bice vas.
18. I pred vlastelje i careve vodice vas mene radi za svjedocanstvo njima i neznabošcima.
19. A kad vas predadu, ne brinite se kako cete ili šta cete govoriti; jer ce vam se u onaj cas dati šta cete kazati.
20. Jer vi necete govoriti, nego Duh oca vašega govorice iz vas.
21. A predace brat brata na smrt i otac sina; i ustace djeca na roditelje i pobice ih.
22. I svi ce mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
23. A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: necete obici gradova Izrailjevijeh dok dode sin covjecij.
24. Nema ucenika nad ucitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega.
25. Dosta je uceniku da bude kao ucitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domacina nazvali Veelzevulom, a kamo li domace njegove?
26. Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se nece otkriti, ni tajno što se nece doznati.
27. što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapce na uši, propovijedajte s krovova.
28. I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
29. Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega.
30. A vama je i kosa na glavi sva izbrojena.
31. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
32. A koji god prizna mene pred ljudima, priznacu i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.
33. A ko se odrece mene pred ljudima, odreci cu se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.
34. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donese mir nego mac.
35. Jer sam došao da rastavim covjeka od oca njegova i kcer od matere njezine i snahu od svekrve njezine;
36. I neprijatelji covjeku postace domašnji njegovi.
37. Koji ljubi oca ili mater vecma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kcer vecma nego mene, nije mene dostojan.
38. I koji ne uzme krsta svojega i ne pode za mnom, nije mene dostojan.
39. Koji cuva dušu svoju, izgubice je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naci ce je.
40. Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao.
41. Koji prima proroka u ime prorocko, platu prorocku primice; a koji prima pravednika u ime pravednicko, platu pravednicku primice.
42. I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo cašom studene vode u ime ucenicko, zaista vam kažem nece mu plata propasti.
1. I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici ucenika svojijeh, otide odande dalje da uci i da propovijeda po gradovima njihovijem.
2. A Jovan cuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu ucenika svojijeh.
3. I rece mu: Jesi li ti onaj što ce doci, ili drugoga da cekamo?
4. A Isus odgovarajuci rece im: Idite i kažite Jovanu što cujete i vidite:
5. Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi ciste se i gluhi cuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevandelije.
6. I blago onome koji se ne sablazni o mene.
7. A kad ovi otidoše, poce Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
8. Ili šta ste izišli da vidite? covjeka u meke haljine obucena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.
9. Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka.
10. Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem andela svojega pred licem tvojijem, koji ce pripraviti put tvoj pred tobom.
11. Zaista vam kažem: ni jedan izmedu rodenijeh od žena nije izišao veci od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veci je od njega.
12. A od vremena Jovana krstitelja do sad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga.
13. Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana.
14. I ako hocete vjerovati, on je oluja što ce doci.
15. Koji ima uši da cuje neka cuje.
16. Ali kakav cu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vicu svojijem drugovima
17. I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste.
18. Jer Jovan dode, koji ni jede ni pije, a oni kažu: davo je u njemu.
19. Dode sin covjecij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle covjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.
20. Tada poce Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveca cudesa njegova, pa se nijesu pokajali.
21. Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila cudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreci i u pepelu pokajali.
22. Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše ce biti u dan strašnoga suda nego vama.
23. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ceš propasti: jer da su u Sodomu bila cudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana.
24. Ali vam kažem da ce zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi.
25. u to vrijeme odgovori Isus, i rece: Hvalim te, oce, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima.
26. Da, oce, jer je tako bila volja tvoja.
27. Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoce kazati.
28. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja cu vas odmoriti.
29. Uzmite jaram moj na sebe, i naucite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naci cete pokoj dušama svojijem,
30. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.
1. U to vrijeme idaše Isus u subotu kroz usjeve: a ucenici njegovi ogladnješe, i poceše trgati klasje, i jesti.
2. A fariseji vidjevši to rekoše mu: Gle, ucenici tvoji cine što ne valja ciniti u subotu.
3. A on rece im: Nijeste li citali što ucini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
4. Kako ude u kucu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjao jesti njemu ni omima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima?
5. Ili nijeste citali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?
6. A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veci od crkve.
7. Kad biste pak znali šta je to: milosti hocu a ne priloga, nikad ne biste osudivali pravijeh;
8. Jer je gospodar i od subote sin covjecij.
9. I otišavši odande dode u zbornicu njihovu.
10. I gle, covjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreci: Valja li u subotu lijeciti? da bi ga okrivili.
11. A on rece im: Koji je medu vama covjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu nece je uzeti i izvaditi?
12. A koliko li je covjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro ciniti.
13. Tada rece covjeku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
14. A fariseji izišavši naciniše vijecu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.
15. I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve.
16. I zaprijeti im da ga ne razglašuju:
17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreci:
18. Gle, sluga moj, koga sam izabrao; ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnucu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javice.
19. Nece se svadati ni vikati, niti ce cuti ko po rasputicama glasa njegova.
20. Trske stucene nece prelomiti, i svještila zapaljena nece ugasiti dok pravda ne održi pobjede.
21. I u ime njegovo uzdace se narodi.
22. Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijesi i slije i stade govoriti i gledati.
23. I divljahu se svi ljudi govoreci: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?
24. A fariseji cuvši to rekoše: Ovaj drukcije ne izgoni davola do pomocu Veelzevula kneza davolskoga.
25. A Isus znajuci misli njihove, rece im: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjece; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašce.
26. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako ce dakle postati carstvo njegovo?
27. I ako ja pomocu Veelzevula izgonim davole, sinovi vaši cijom pomocu izgone? Za to ce vam oni biti sudije.
28. A ako li ja Duhom Božijim izgonim davole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.
29. Ili kako može ko uci u kucu jakoga i pokucstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda ce kucu njegovu oplijeniti.
30. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.
31. Za to vam kažem: svaki grijeh i hula oprostice se ljudima; a na Duha svetoga hula nece se oprostiti ljudima.
32. I ako ko rece rijec na sina covjecijega, oprostice mu se; a koji rece na Duha svetoga, nece mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.
33. Ili usadite drvo dobro, i rod njegov bice dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao bice; jer se po rodu drvo poznaje.
34. Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.
35. Dobar covjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao covjek iz zle klijeti iznosi zlo.
36. A ja vam kažem da ce za svaku praznu rijec koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.
37. Jer ceš se svojijem rijecima opravdati, i svojijem ceš se rijecima osuditi.
38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreci: ucitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti.
39. A on odgovarajuci rece im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i nece mu se dati znak osim znaka Jone proroka.
40. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noci: tako ce biti i sin covjecij u srcu zemlje tri dana i tri noci.
41. Ninevljani izaci ce na sud s rodom ovijem, i osudice ga; jer se pokajaše Joninijem ucenjem: a gle, ovdje je veci od Jone.
42. Carica južna izici ce na sud s rodom ovijem, i osudice ga; jer ona dode s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veci od Solomuna.
43. A kad necisti duh izide iz covjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeci pokoja, i ne nade ga.
44. Onda rece: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nade prazan, pometen i ukrašen.
45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore covjeku onome od prvoga. Tako ce biti i ovome rodu zlome.
46. Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braca njegova stajahu na polju i cekahu da govore s njime.
47. I neko mu rece: Evo mati tvoja i braca tvoja stoje na polju, radi su da govore s tobom.
48. A on odgovori i rece onome što mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braca moja?
49. I pruživši ruku svoju na ucenike svoje rece: Eto mati moja i braca moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.